Ne mijenjaju se samo naslovnici: karijera modnog urednika izgleda potpuno drugačije nego prije deset godina.
Gledajte, svatko tko radi u modnim medijima (ili traži posao u modnim medijima) zna kakva je temperatura u industriji trenutno. Mnogi naslovi se zatvaraju (neki djelomično, ostali potpuno), a čini se da se najavljuju i otkazi više često. Timovi su sve tanji, s odgovornostima koje su nekad obuhvaćale više uloga sada padaju na jednu osobu. Nekadašnja priča ulogu glavnog urednika ovih dana nije nužno sveti gral - a publikacije su više nego sretne privući mlađe, jeftinije talente za vodeće uloge uz niže plaće.
Ne mijenjaju se samo naslovnici: karijera modnog urednika izgleda potpuno drugačije nego prije deset godina.
“Najveći pomak je taj što je modni sadržaj dolazio iz tradicionalnih naslova, a sada jest dolaze od samih marki," kaže Chandra Turner, osnivač Talent Fairy, dugogodišnji urednik tiskanog časopisa koji je postao neovisni trener karijere i lovac na glave usredotočen na uloge u tradicionalnim medijima i na ključne prilike. (Mnogi bi je mogli znati kao osnivačicu Ed2010.) "Brendovi pokrivaju modnu industriju iznutra, izravno potrošačima, jer mogu... Prije smo mi — mediji — bili provodnici modnog sadržaja. To sada nije nužno slučaj."
Osim toga, postoji toliko više platformi putem kojih se može probaviti sadržaj, tvrdi ona, posebno na društvenim mrežama: "Više je raštrkano. Također je trendove vrlo teško predvidjeti, jer tko ih postavlja? Svi pokušavamo shvatiti tko je glavni u priči."
U međuvremenu, iskusni urednici pomalo postaju ugrožena vrsta.
"Većina ljudi s kojima ste počeli više ne rade kao pisci", objašnjava Lauren Sherman (bivša Fashionista EIC), koja je napustila mjesto glavnog dopisnika u Posao mode prije nekoliko mjeseci za početak a modni bilten u Pucku. Postoji kolektivni osjećaj: "'Završila sam s ovim, prelazim na zanimljivije stvari'", kaže ona. (Od tri Shermanova bliska prijatelja iz industrije koje je smislila, "jedan je urednik u velikom časopisu, jedan je potpuno izašao iz mode, a jedan je romanopisac.")
Nakon sedam godina punog radnog vremena na BoF, Sherman se pridružio Pucku "jer sam stvarno vjerovao u ono što rade, u poslovni model i njegovu budućnost." Njezina odluka bila je usmjerena na dobivanje "više kontrole nad onim što pišem o mogućnosti da na neki način istražim drugu stranu kao spisateljica i pišem jačim glasom - ali isto tako, nisam imala interes da sama dobijem LLC preduzeće i pokrenem posao," rekla je kaže. (Ona je zaposlena s punim radnim vremenom i ima beneficije u Pucku.) "Prije sam bila slobodni pisac, ponovno bih to učinila, ali nisam zainteresirana za pokretanje vlastite publikacije i rješavanje vlastitih dobiti i gubitka. Moj muž je to učinio prije nekoliko godina i bio je vrlo uspješan. Dovoljan je jedan poduzetnik u obitelji."
Prema Mickeyu Boardmanu, legendi industrije na koju je utjecao Papir otpuštanja (ali tko uvijek ima druge projekte u tijeku), newsletteri su sve češće mjesto gdje se danas događaju kvalitetne modne analize i kritike, citirajući Shermana i Amy Odell kao glavni primjeri.
"Slobodniji su reći kritičnije stvari nego u tradicionalnim časopisima, jer se časopisi boje otuđiti brendove ili talente", kaže. Iako se očekuje glasnija, nepristrana analiza The New York Times' Vanessa Friedman ili Cathy Horyn na Rez, "nismo navikli vidjeti pravu modnu kritiku" od drugih prodajnih mjesta posljednjih godina, gdje je sadržaj "više od, 'ovdje je predstava' ili 'evo odjeće', predstavljena bez komentara ako je loša, s pohvalom ako je dobra."
Za urednike koji su više usredotočeni na tržište, stil i sadržaj za kupovinu (nasuprot pisanju i uređivanju vijesti i članaka), započinjanje samostalnog nastupa na Patreonu ili Substacku također može biti pametno — i unosno. "Ako možete dobro upravljati i marljivo radite, možete učiniti mnogo", kaže Sherman. "Možete imati prilično malu publiku i, ako imate plaćenu uslugu, možete zaraditi prilično dobar novac."
Kasne/rane 2010-ih fantazije o modnom medijskom uspjehu milenijalaca odgajane su na, iz "The Devil Wears" Prada" do "The Hills" do "How To Lose a Guy in 10 Days" do "The September Issue," ne očara Generaciju Z u istom put. I možda je to dobra stvar: iako ta hollywoodska gledanja na industriju nisu odražavala stvarnost čak ni na kad su debitirali (osobito usred recesije 2008. i nakon nje), nadahnuli su generaciju ambicioznih urednika i književnici. Da budemo pošteni, još uvijek je bilo potrebno mnogo drskosti, privilegija i/ili zabluda da se uđe u ovaj posao prije 10, 15 godina.
U današnje vrijeme, influenceri i platforme društvenih medija potiču aspiracije za karijeru – ne nužno modne publikacije. "Mnoge te časopise mladi potrošači ne čitaju, pa ne misle: 'O, moj Bože, želim biti modni pisac kad odrastem i pisati za časopise'", tvrdi Sherman. "Jednostavno nije tako privlačno."
Ambicije se danas čine drugačijima i raznovrsnijima, kaže ona: "Ne dobivam toliko e-poruka u kojima piše: 'Želim se baviti modnim novinarstvom.' To je više poput, 'Želim pisati članke za ovu publikaciju, ali također želim biti plaćen od reklamne agencije za savjetovanje, i također raditi ovo i raditi da.'"
Gdje oglašivači ulažu novac također je različito. Proračun koji je prije išao na kupnju časopisa, tiska ili na neki drugi način, sada može ići na druge marketinške napore, jer robne marke shvaćaju i njeguju vlastiti glas te gdje ili kako ga koristiti.
"Brendovi koji imaju novca upuštaju se u razne vrste kreativne produkcije — što je možda sjajno, a možda i nije", kaže Boardman. "U svakom slučaju, jednostavno je drugačije nego što je bilo."
Ima smisla: ovo omogućuje brendovima da kontroliraju narativ (nešto što, teoretski, ne mogu - ili ne bi trebali - učiniti s novinarstvom). Boardman se prisjeća razgovora s voditeljem modnog marketinga o tome kako "mnogi brendovi kažu da nemaju proračuna za oglašavanje ili za marketing, ali onda imaju proračun za stvaranje kratkog filma koji se prikazuje na filmskom festivalu u Cannesu u režiji jednog od najvećih slavnih redatelja", ukazujući na Saint Laurenta koji se udružio s Pedrom Almodóvarom kako bi proizveli njihov vlastiti visokocjeni sadržaj za događaj. Kakav god novac još postoji da se potroši na trenutke definiranja i jačanja robne marke, jednostavno više neće ići u tradicionalne modne medije kao nekada.
Ipak, uvijek će biti potražnje za sadržajem.
"Unatoč skoroj smrti medija i tiskanih časopisa, uvijek će biti sadržaja", vjeruje Boardman. "Neće nužno izgledati ili djelovati na način na koji je bio u prošlosti, ali oni će i dalje postojati, u nekom obliku."
"Zanimljiv" doseg s kojim se bavi otkako se rastaje Papir je uključio "nekoliko časopisa, ali uglavnom druge vrste tvrtki koje ne smatrate kreatorima sadržaja, više kao lifestyle brendovi koji stvaraju sadržaj i žele stvarati više sadržaja, s proračunom i voljom da."
Prilike izvan poznatih medija, s robnim markama koje rade kao izdavačke kuće — obično s debljim novčanicima i financijska stabilnost, bez obzira na njihovu stvarnu osnovnu djelatnost — može biti iznenađujuća, raznolika i primamljiva za mnoge razloga. Upravni odborPapir izgledi se kreću od brenda hotela do aukcijske kuće, mogućnosti koje su "100%" pobudile njegov interes.
„Budući da se mnogi časopisi zatvaraju, prestaju izlaziti tiskana izdanja ili izdavače kupuju druge tvrtke, lako je pomisliti: 'Nije više što je nekad bilo' i utapati se u nostalgiji. Ali ohrabrujuće je vidjeti druge tvrtke kako stvaraju sadržaj", kaže Boardman. „Ima mjesta za pisce, fotografe i stvaraoce. Samo neće nužno biti ista mjesta ili formati."
Međutim, kada robne marke angažiraju urednike da lansiraju ili unaprijede i prošire sadržaj, očekivanja nisu uvijek realna, prema Turneru.
"Veliki izazov koji uvijek iznova vidim kod nemedijskih tvrtki koje pokušavaju stvoriti uredničke stavove je da podcjenjuju koliko ljudi i koliko im je resursa potrebno da stvore istu razinu visokoprofilnog sadržaja koji su modni mediji činili toliko dugo", rekla je kaže. "Često će zaposliti jednog voditelja sadržaja ili jednog urednika i misle da ta osoba može pokriti sve platforme i nadgledati strategiju, razvoj publike, pisanje, uređivanje i stvaranje ideja." (Svatko tko je radio u uredništvu reći će vam: ovo ne odražava stvarnost i resurse potrebne za uspješan sadržaj stvaranje.)
Iako se dugo smatralo unosnijom alternativom, uloge robnih marki nisu uvijek lagani dobitak kakav jesu često napuknuti da budu - ili, barem, ono što ih romantiziraju oni koji se drže uredničkog karijere.
"Da, smatram da su plaće zapravo bolje, a dio problema je što su plaće u 'tradicionalnim' modnim medijima upravo pale", kaže Turner. "Stvarno nije sjajno reći: 'Oh, pa, u modnim tvrtkama puno bolje plaćaju za izradu editorijala sadržaj' jer su [modni mediji] stvarno trebali bolje plaćati ljude sve vrijeme." (Prema Fashionista's najnovija anketa o plaćama, srednja plaća za modnog urednika je 74.090 USD, ide do 78.000 USD za višeg urednika i 118.670 USD za urednika na razini direktora.)
Uz to, Turnerovi klijenti "više su plaćeni kada odu raditi interno za brend koji stvara urednički sadržaj", dodaje ona. "To je porast, ali nije dvostruk."
Nazivi stalnih uloga brendova razlikuju se od naslova u modnim medijskim naslovima, pa je potrebno određeno dekodiranje. "'Glava sadržaja' je najpopularnija", kaže Turner - iako otkriva da "tvrtke koriste riječ uredništvo više nego prije." Tu su i "voditelj marketinga sadržaja" i "direktor marketinga, uredništvo". Za ljude koji su više usredotočeni na tržište ili stil, postoji "isto toliko prilika", pa čak i "vjerojatno prirodniji prijelaz" na uloge kupaca kod trgovaca, ako već nisu napravili sklopka.
Iako je većina medijskih vijesti propastnog tipa, industrija još uvijek postoji, kao i prilike za posao. Osobito uloge usmjerene na trgovinu postale su veći prioritet za medijske tvrtke, kao sadržaj koji se može kupiti (razmislite: NY Times'Makaze za sječenje žice, New York's The Strategist) i affiliate programi (gdje izdavač dobiva dio prodaje ako dolazi putem izravne veze) su rašireniji. Poslovi usmjereni na sadržaj za određene društvene platforme ili biltene također su relativno plodonosni, kao i urednički (tj. sponzorirani sadržaj) nastupi kod naslijeđenih izdavača.
Za nedavne ili buduće studente koji žele raditi u modnim medijima, Turner preporučuje "steći što više raznolikog iskustva: raditi u tradicionalnom modnom uredništvu i raditi za robne marke. Pokušajte raditi na više platformi, što je ranije moguće, tako da budete malo fleksibilniji."
Međuplatformske mogućnosti ne znače samo društvene medije ovih dana, kaže ona: "Provjerite jeste li barem izloženi audio [tj. podcast] radu, biltenima i e-trgovini ili partnerima. Koliko god rano mogli biti izloženi stažiranju, prvim poslovima i privremenim pozicijama, to ćete biti konkurentniji... Možda ćete raditi pomalo od svega, bilo u tradicionalnoj medijskoj tvrtki ili modnoj marki, jer osoblje nije tako veliko kao prije biti."
Također biste trebali upoznati realnost karijere u modnim medijima, bez doduše blještavog dima i ogledala.
"Toliko ljudi misli da je moda tako glamurozna, da je sve samo odjeća, druženje sa slavnim osobama i odlazak na zabave", kaže Boardman. "Većina toga zapravo je samo transkribiranje intervjua kada ih ne želite transkribirati, stavljanje torbi s odjećom na snimanja, jurnjava za slavnim osobama koje su vas trebale nazvati, ali nisu. To saznaš kada budeš pripravnik ili prihvatiš bilo koji posao koji možeš dobiti — javljanje na telefone, boravak u sobi za poštu, što god to bilo. Ili ćete reći: 'Vau, ovo je užasno. Želim steći MBA tako da imam posao u financijama i udoban život', ili kažete: 'Nije me briga, samo sam uzbuđen što sam ovdje.'"
Povijesno gledano, stažiranje je možda bilo problematični i izrabljivački, priznaje Boardman, ali omogućuju drugačiji pogled na industriju — i priliku da se povežete i impresionirate potencijalnog budućeg šefa. Zove svoje Papir stažiranje, mnogo prije nego što je dobio titulu, "šestomjesečni proces audicije, spoj naslijepo, za razliku od 15-minutni intervju u kojem zapravo ne upoznate osobu ili ona zapravo ne vidi koliko ste fantastični su."
Veliki izazov za ove časopise trenutno je pronalaženje talenta koji će ostati i razvijati se u njima, kaže Sherman: "Siguran sam da imate više ljudi koji žele posao rano, ali pronaći ljude koji žele ostati [je teže.] Ja stvarno vjerujem da ako želite ostati u medijima, trebali biste pokušati raditi za tvrtke koje Kao. Da sam samo namjeravao raditi u nekoj tvrtki, bio bih bankar ili tako nešto. Ako ću ostati u ovom [polju], možda ću raditi na mjestima gdje vjerujem u ono što rade."
To vrijedi bez obzira idete li na posao u publikaciji ili robnoj marki. "Kada me ljudi angažiraju da zaposlim njihove ljude, uvijek žele zaposliti nekoga tko već nosi proizvod i koristi njihove stvari — a također mora biti stvarno talentiran, naravno", napominje Turner.
Upravo sada robne marke žele zaposliti kandidate koji "razumiju razvoj publike i strategiju, te znaju kako raditi s vanjskim timovima na dodavanju znanja," Turner dodaje, kao i pojedinci koji imaju smisla "znati što vam treba i znati gdje vam nedostaje" — tj. "[znati] koje su vaše rupe" iskustvom i poslovičnim Rolodexom koji je spreman pronaći stručnjaka za SEO ili plaćenog stručnjaka za društvene mreže koji će pomoći da se sadržaj modne marke pretvori u prodajni.
Još jedan plus je "pokazivanje stručnosti u određenom području", dodaje Turner, poput luksuza, održivosti ili inkluzivnosti veličine, na primjer. Ipak, postoje i prednosti biti generalist.
"Blagoslov je i prokletstvo imati višestruke interese i mjesta za izražavanje", kaže Boardman. “Imam pristup životu na bazi švedskog stola: volim pasti, volim malo ovo, malo ono. Zato su mi časopisi zapravo uvijek bili super, jer uvijek postoji sljedeći broj i sljedeća priča; na čemu god radiš bit će uskoro gotovo."
Sherman ovo naziva "prijelaznom fazom" za industriju: "Zato ljudi stvaraju sve ove neovisne stvari, i mislim da će se mnogi od njih vratiti nečemu tradicionalnijem ili nečemu što nisu poduzetnički. Ali proći će minuta."
"To me podsjeća na ono kad sam 2012. postao slobodnjak i pomislio: 'Pa, morat ću ovo raditi zauvijek, jer stvarno nema posla za mene' i BoF pojavilo se", nastavlja ona. "Također će biti zanimljivo vidjeti hoće li se neki od ovih neovisnih ljudi okupiti kako bi ponovno stvorili časopis - ili koja god nova verzija toga bila."
Ako ste uložili jednu, pet, 10, čak i 20 godina u medijsku karijeru (modnu ili neku drugu), trenutni krajolik može se činiti vraški sumornim. U redu je isključiti se, okrenuti se, uzeti pauzu ili nastaviti zauvijek bez osjećaja neuspjeha ili poraza.
"Trenutačno su ljudi vrlo nervozni jer nema toliko reklama i tvrtke režu svoje proračune, pa stvari u tradicionalnim medijima usporavaju", kaže Turner. "Onda, tu je prijeteća prijetnja da će umjetna inteligencija preuzeti poslove... Ne znam što je zamjena za tehnološki bum, ali uvijek dođe nešto novo, bit će nešto. Moda ne nestaje, a želja ljudi za njom samo će biti veća. Nisam nimalo zabrinut."
Imajte na umu: povremeno koristimo pridružene veze na našoj stranici. To ni na koji način ne utječe na naše uredničke odluke.
Želite prvo najnovije vijesti iz modne industrije? Prijavite se za naš dnevni bilten.