Bilo da se temelji na "ocjeni stručnjaka" ili na "percepciji potrošača", klinička ispitivanja mogu dokazati tvrdnje o učinkovitosti proizvoda za njegu kože - ali što točno ulazi u to testiranje?
Na sve pretrpanijem tržištu ljepote, povjerenje potrošača i autoritet marke presudni su za uspjeh — a možda je najbolji način za izgradnju tog kredibiliteta kroz dokazanu učinkovitost i rezultate proizvoda. Kao što će većina prodavača ljepote, osnivača i rukovoditelja potvrditi, potrošači su pametniji nego ikad i jednostavno kopiranje i lijepljenje dalekosežnih tvrdnji na ambalažu više nije dovoljno. Jedno je reći vaš proizvod radi; sasvim je drugo imati podatke dokazati to.
Dakle, kako točno brendovi dokazuju učinkovitost? U njezi kože ključno je kliničko testiranje. Ali nije jednostavno. U idealnom slučaju, kliničko ispitivanje bilo bi sve što je potrebno za razlikovanje a vrhunski kozmetički proizvod
od duda. No, kao što je to često slučaj, ideal nije stvarnost, ostavljajući potrošačima još zbunjujućih tvrdnji za dešifriranje."Kliničke studije, posebno za opće potrošačke proizvode uključujući kozmetičke proizvode, mogu biti vrlo varijabilne s obzirom na to kako su dizajniran i koju vrstu krajnjih točaka proučavaju", kaže dr. Sarina Elmariah, certificirana dermatologinja i neuroznanstvenica, koja je također suosnivač Njega kože Aramore.
Prema Američka akademija dermatologije, tvrdnje o "kliničkom testiranju" i "klinički dokazano" samo potvrđuju da je proizvod dan potrošačima na testiranje — to ne znači da je proizvod prošao klinička ispitivanja. "Kliničko testiranje" služi kao krovni pojam, a potrošačima nisu uvijek jasne razlike unutar te kategorije.
Za početak, svijet kliničkih ispitivanja može se podijeliti u dvije vrlo različite skupine: stručne/instrumentalne kliničke studije i studije percepcije potrošača.
Što su stručne/instrumentalne kliničke studije?
Prema dr. Coreyu L. Hartmana, certificiranog dermatologa i osnivača Skin Wellness Dermatology u Birminghamu, Alabama, "stručne" ili "instrumentalne" kliničke studije su istraživačke metode koje koriste jasno definirana i pridržavana mjerenja i standarde — to jest, istraživanje, testiranje i rezultati potpuno su nepristrani i cilj. Prema riječima kozmetičke kemičarke i pomoćne profesorice kozmetičke znanosti na Sveučilištu u Toledu, Kelly Dobos, ove se studije provode u laboratorijima ili kliničkim okruženjima gdje se mogu kontrolirati uvjeti poput temperature, vlažnosti i osvjetljenja, kako bi se osiguralo točnost. Ove vrste testova također se nazivaju "kvantitativni testovi", budući da daju čvrste brojke i objektivne podatke iz mjerenja.
Kliničke studije mogu mjeriti gotovo sve, s gotovo beskonačnim parametrima: dubina bora, hiperpigmentacija ili ozbiljnost promjene boje, broj lezija ili mrlja od akni, ukupna svjetlina ili sjaj, suhoća, status hidratacije, itd. Zajedničko između svih ovih vrsta testova je proces kojim istraživači prikupljaju informacije su unaprijed jasno definirane i te su informacije prikupljene bez pristranosti, dr. Hartman objašnjava.
I dok se neke stručne ocjene mogu temeljiti na vizualnom ili taktilnom pregledu, dr. Elmariah napominje da su gotovo uvijek popraćene nekom vrstom biofizičke instrumentalne procjene. Također ne zaboravimo da su stručni ocjenjivači upravo to: stručnjaci. Ti su pojedinci uglavnom medicinski ili istraživački stručnjaci i obučeni su prepoznati i razlikovati promjene na koži ili kosi, kao i kako opisati početna stanja, Dobos objašnjava.
Instrumenti koje koriste mogu uključivati različite vrste slika ili uređaja za mjerenje sadržaja vlage ili gubitak vode, cjelovitost i hrapavost kože, pigment i boja, pH, proizvodnja ulja i više, prema Dr. Elmariah.
"Ono što je važno je da su i instrumenti i klinički graderi kalibrirani", kaže Dobos. "Povremeno se testiraju prema standardima kako bi se osigurala pouzdanost mjerenja ili opažanja."
Kako bi se osigurale te razine pouzdanosti, te su studije obično strogo regulirane i provode se tijekom jednakog razdoblja vrijeme (npr. četiri do osam tjedana) s posebnim uputama za upotrebu proizvoda (npr. nanesite dva puta dnevno, bez dodatnih proizvodi). I, prema dr. Elmariahu, rezultati se zatim uspoređuju u različitim vremenskim intervalima u usporedbi s osnovnim vrijednostima.
Ali to ne znači da je ova vrsta testiranja uvijek besprijekorna. Na primjer, demografski podaci mogu uvelike utjecati na ishod testa, a kliničke studije ocijenjene od strane stručnjaka/instrumentalne kliničke studije su notorno neraznolike, toliko da mogu potencijalno iskriviti rezultate.
Što su studije percepcije potrošača?
Studije percepcije potrošača na sličan su način usredotočene na mjerenje krajnjih točaka liječenja i bave se sličnim parametrima, ali to čine na potpuno drugačiji način. Najjednostavnije rečeno, studije percepcije potrošača su ankete; prema dr. Elmariahu, ove vrste studija izazivaju iskustvo potrošača ili povratne informacije korištenjem kvalitativne upitnike ili subjektivna izvješća o promjenama (upotrebom izraza poput "poboljšanje", "pogoršanje" ili "bez efekta").
Ako su stručne kliničke studije bez pristranosti, sve studije percepcije potrošača su pristrane. Uostalom, svaki potrošač ima mišljenje na ovaj ili onaj način, a kada i opća populacija potrošača (bez znanstvenog obrazovanja) anketirani o određenoj temi, rezultati moraju uključivati i one sklonostima. Osim opipljivih pristranosti, odgovori mogu biti vrlo različiti ovisno o specifičnostima pojedinca, osobito s obzirom na vlastitu zabrinutost za kožu ili kosu, kao i učestalost i trajanje proizvoda koristiti.
Kako Dobos objašnjava, studije percepcije potrošača oslanjaju se na subjektivni opis i interpretaciju, pa je zbog toga rezultate teže generalizirati na smislen način. Ipak, ona napominje da veći broj predmeta u ovakvim studijama može pomoći u stvaranju više povjerenja kako se obrasci pojavljuju - ali, naravno, to može povećati značajne troškove.
U mnogim slučajevima rezultati percepcije potrošača mogu se lako prikriti ili iskriviti kao činjenice. Na primjer, razmotrimo tvrdnju: "89% korisnika smatra da proizvod čini njihovu kožu hidratiziranijom i čvršćom." U cjelini, izjava je činjenična; to su rezultati njihove studije percepcije potrošača. Ali ne uzima u obzir mnoštvo nijansi — tko su ti korisnici? Koliko su oni stari? Kakva im je koža prije bila? Kakve su njihove uobičajene rutine njege kože?
Bez obzira na to što se konkretno testira, demografija i tip kože ispitivača glavni su čimbenici. 80-godišnjak koji ne pere svoje lice redovito će se osjećati drugačije o proizvodu od, recimo, tinejdžera na strogom režimu protiv akni.
Da ne spominjemo činjenicu da je savršeno prihvatljivo provoditi studije percepcije potrošača na zaposlenicima, koji bi mogli osjećati osobni interes za uspjeh novog lansiranja. A brendovi nemaju obvezu uključivanja važnih čimbenika kao što su broj sudionika, što je studija uključivala, kako koliko je studija trajala, rezultati svih sudionika i jesu li se ti rezultati mogli ponoviti u različitim skupinama narod.
Dr. Elmariah i Dobos predlažu traženje pojmova koji označavaju mišljenje - rekao, osjetio, izvijestio, doživio, dogovorio, vidio - i subjektivnost - manjeg izgleda, vidno poboljšan, pojavio se — identificirati rezultate percepcije potrošača.
Koja je vrsta testiranja 'bolja'?
I Dobos i dr. Hartman brzo kažu kako vjeruju da samo kliničke studije s ocjenom stručnjaka trebaju potpadati pod "klinički testiran" kišobran, iako priznaju da obje vrste testiranja obično koriste isti terminologija. I, kao što dr. Elmariah ističe, razborit marketing može učiniti razliku između to dvoje posebno izazovnim.
"Obje su korisne na različite načine", kaže Dobos. "I, prema mom iskustvu, one su komplementarne."
U međuvremenu, dr. Elmariah i dr. Hartman preferiraju instrumentalne kliničke studije. Kao što dr. Elmariah kaže: "Oni odražavaju potvrđena, ponovljiva mjerenja unutar konteksta kliničke studije u kojoj su vrste bolesnika (dob, spol), trajanje studije i način uporabe proizvoda navedeni su, što ga čini korisnijim za opće javnost."
Ali, naravno, šira javnost mora razumjeti ta otkrića kako bi bila korisna ili informativna. Ti objektivni podaci nemaju toliko smisla ako potrošač ne može jasno uočiti te rezultate.
Štoviše, dok mnoge robne marke sada koriste kombinaciju kliničkih studija s ocjenom stručnjaka i studija percepcije potrošača, izostavljanje bilo koje vrste kliničke studije (ili čak obje) ne znači da je proizvod na neki način "loš", nesiguran ili nepouzdan. Osnovno kliničko testiranje u prosjeku iznosi oko 20.000 do 50.000 USD, na temelju našeg istraživanja. I robna marka koja se sama financira može odlučiti potrošiti svoje ograničene resurse na visokokvalitetne sastojke (ili vrhunsku tehnologiju, manje rasipno prijateljsko pakiranje itd.) umjesto na kliničke studije.
Osim toga, ne trebaju svi proizvodi niti klinička testiranja da bi imali pouzdane tvrdnje, budući da postoji mnoštvo studija o pojedinačnim sastojcima. Na primjer, naširoko je dokazano da retinol smanjuje bore, pa robna marka možda ne želi bacati novac na kliničko testiranje seruma s retinolom kada već postoji toliko mnogo kliničkih dokaza o učinkovitosti sastojka dostupno. Povrh svega, svaki proizvod mora zadovoljiti određene savezne standarde kako bi se uopće mogao prodavati potrošačima.
"Klinička testiranja i jasno izvješćivanje o tim rezultatima su izvrsni - ali u konačnici, svaki proizvod koji se prodaje u SAD-u mora biti u skladu s određenim standardima zdravlja i sigurnosti", kaže dr. Hartman. "To je dobra polazna vrijednost, a dodatno istraživanje na vrhu je korisno jer potrošači donose odluke o tome što će kupiti."
Nikada ne propustite najnovije vijesti iz modne industrije. Prijavite se za dnevni bilten Fashionista.